Boris Maruna

PJESMA O LJUBAVI

Kao cvijeće po onim grobovima,

kud se moja domovina prostire

i more je riječ na usni Boga

Tako si nejednako raspoređena,

ljubavi

Čitav život bio je osjećanje

tvog pogleda s jedne ploče

davnih prezimena

I čuješ protjecanje vode

i zveket oružja čuješ,

i ne sustaješ

Da nitko ne opjeva bolje

tamnu mahovinu tvojih

očiju; tugu tvojih otoka

Da me ne sustignu oni,

koji te nikada neće

poznavati

Velika je tvoja opomena,

Mati, i veliko je tvoje ime

u grlu smjelog ratnika

Koji uzmiče, braneći te

Boris Maruna (1940-2007)

Previous
Previous

Bekim Sejranović

Next
Next

Oscar Wilde