Ona

Ona


Ona hoda,

Nosi je vazduh,


Ona otvara jedan prostor

Čini ga više prisutnim.


•

Vazduh

Nastanjuju rijeke

Koje ne vidimo.


Ona je njihov okean.


•

Težina je u njoj

Tačno toliko

Da bi zemlja mogla

Da je zadrži.


•

Plašila bi se jedino

Svjetlosti suviše jake,


Jače od one

Koja otjelotvori njeno tijelo.


•

Ona ima drvo

Koje

Ćuti zbog nje.


•

Nosi

Dovoljno nježnosti

Da je može sakriti.


•

Ima glas ptica

Kad ih proljeće

Zabavlja.


•

Ona posjeduje

Ono što čini da gledamo


Vodu potoka koja teče

A da se nikad ne umorimo.


•

Njom se inspirišu


Cvijeće, korali,

Zore.


•

Na njoj

Čak crno

Postaje boja.


•

Ona čini da pjevaju

Linije njenog tijela

Po tlu koje sama stvara.


•

Ima zmijinu

Rastegljivost


I onoliko lukavstva

Koliko treba da postojimo.


•

Ona može isto

Biti ljutnja


Kao kad potok

Postane vodopad.


•

Ona zna

Da neće uvijek biti

Ista,


Ponaša se kao da hoće.


•

Ona je potreba

Koju ima misterija

Da se manifestuje.


•

Ona je spoj elemenata

Gdje ona osjeća

Da preko nje prelaze.


•

Ona hoda

Ka njenoj posvećenosti


Ono što je okružuje

Okruživaće je.


•

Kad je ona tu

Sijenka postaje sumrak.


•

Drvo je

Ukorijenjeno u zemlji,


Ona je ukorijenjena

U centru.


•

Ona nije toliko sigurna

U sebe,


Ponekad je

Njena moć nadvladava.


•

Kad ona reaguje

O njoj se sanja.


•

Uvijek u borbi,

Ali protiv čega?


Ni ona sama

Ne zna.


Nešto

Što traga prostorima


I hrani se

Svjetlošću.


•

Gdje god da hoda

To je njen put.


•

U njoj

Krive linije


Traže svoju perfekciju.


•

Gdje god da je

Ona može pričati


Kao izvori

U ponom drvetu.


•

Kad voda teče njom

Voda nalazi svoj izvor.


•

Da bi pokazala

Ljepotu dana,


Dovoljno je da se pojavi

Na prag vrata.


•

Ona je meso.

Ona je duh.


Ona je meso duha.


•

Njen pogled

Govori što ona misli


O svom unutrašnjem

O svom spoljašnjem.


•

Njene oči su nebeski svod.

One su takođe vulkani,


Obećavaju jednu sudbinu.


•

Njene trepavice su

Sjećanje

Na prve šume.


•

Njene ruke svjedoče

Kao latice

Oko kojih tumara opasnost.


•

Gdje je planina

Koja će imati strast

O kojoj su pričala njena koljena?


•

Njene grudi

Čuvaju tajnu,


Pozivajući

Tišinu.


One su ono što je

Najzemaljskije u njoj.


•

Kad ona voli

Cijela zemlja


Voli sa njom,

Kroz nju.


•

Da ona ne postoji

Kakvo bi bilo tvoje danas?


•

Ona sama

Čini branu

Napadima sa horizonta,


Da te oslobodi

Te hipoteke

Koja je uvijek tu.


•

Često

Njen pogled


Traži tvoju nevinost.


•

Njen osmijeh je

Plod saveza


Budućnosti

I planete.


•

Sunce

I mjesec zajedno,


Oltar

Planete.


•

Vidim je

Nagu na horizontu


Veličinu prirode,

Hoću reći


Stopalima na ravnici,

Glavom u zenitu.

Guillevic

Prepjev: Tijana Živaljević

Previous
Previous

In Canada - “Dialogues in Montenegro”

Next
Next

Every verse / Svaki stih